U nedjelju 14.07 u crkvi Christi Auferstehung u Memmingenu Mostarski biskup Petar Palić podijelio je svetu potvrdu četrnaestorici mladih. „Čeznemo za većim darovima! A evo nam puta najizvrsnijega“ (1 Kor 12,31) darovi Duha Svetoga kao izvor mističnog tijela Crkve, omogućuje vjernicima njihov doprinos u izgradnji zajedništva u crkvi. Propovijed biskupa Palića temeljila se na odlomku iz Matejevog evanđelja: „Treba se odreći svega“ Mt 10,37 – 38 kao i „Zaključak apostolske besjede“ Mt 10, 40 – 42 u kojem dolazi jasno do izražaja sveti redosljed poslanja. Isus prepoznaje sebe kao onoga koji je poslan od Oca. Otac „prebiva u svjetlu nedostupnu“ (1 Tim 6,16). Nitko nije vidio Oca, „doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca „(Iv 6,46). Otac je udaljen, nitko ne može doprijeti do njega; jedino Sin nosi vjesti o njemu. Otac ne razgovara neposredno s nama. Njegova objava je Sin, njegova živa riječ.
Sin poziva ljude na mir i na međusobno podnošenje u svetoj volji. Pa ipak, njegove riječi neće na kraju uroditi jedinstvom, nego razdorom. Što neki čovjek postaje dubljim kršćaninom, to dublje se njegovo mišljenje razlikuje od mišljenja drugih ljudi. Ta spezifičnost kršćanskog mišljenja proizlazi odatle, što biti stvarnim kršćaninom nije stvar prirodnog zahtjeva ili stvar povijesnog razvoja, već je stvar unutarnje odluke pojedinca. Neki pojedinci tu svoju odluku ostvaruju, a neki ne. Tako vrlo lako može doći do podjele između samih ukučana. U takvom slučaju trebao bi Čovjek – Isus zauzimati znatno više mjesta od svih ostalih u kući.
Naravno da je to teško. To je „križ“, najteža tajne kršćanstva. Kršćanstvo i križ ne mogu se međusobno razdvajati. Isus je rekao, i to je temeljni zakon krćanstva: „Tko se čvrsto drži sebe, svoga života, svoje duše, taj će sve izgubiti. A tko se preda križu, kako dolikuje sada i bilo kada, taj će sve to naći – i to zauvijek, kao vječnu svojinu, kao svoj udio u Kristu.“
Svima će Tješitelj biti „Duh i Istina“ koji će ih voditi, poput „nutarnjeg Učitelja“, prema potpunoj istini, potpunom razumijevanju misterija Krista, te do živog i radosnog iskustva spasenja, koje je on ostvario svojim Vazmom. Samo u vjeri i po vjeri može se dogoditi djelo Duha i plod njegove prisutnosti u čovjekovu srcu. Samo se tako može zadobiti utjeha i mir, koji otvaraju put u pouzdanje, te trajno jamče prenošenje i širenje Radosne vijesti, koju nam je objavio Isus iz Nazareta.
Poslušnost Duhu vjernicima omogućuje vršenje zapovijedi i svjedočanstva zajedništva, koje je kadro pokreniti srce onih koji su „vani“, a ipak teže prema istini, žele bratstvo otvoreno svima, rade za pravednost i mir.
