U nedjelju 18.05 u crkvi Mariä Himmelfahrt u Memmingenu HKM Kempten proslavila je Prvu Pričest. Prva pričest predstavlja učlanjenje vjernika u misno slavlje, kao dar Božje prisutnosti i djelovanja u crkvenom životu. Usmjernost prema izvoru dobrote i radosti uz liturgijske recitacije naglašava zajedništvo u bogoslužju. Odlomak Lukinog evanđelja „Ukazanje učenicima na putu u Emaus“ (Lk 24,13 – 35) otkriva dobro i dar crkvenog života, primljenim darom Prve pričesti:

„Trebalo je da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu“ tumači im Isus sveto pismo. No, time se nije povukao iz svijeta naprotiv, postao je još snažnije, univerzalnije i bliže prisutan među ljudima. Do tada je bio samo u tijelu Isusa iz Nazareta, a nakon uskrsnuća izjednačio se sa svakim čovjekom. Izišao je iz svoga tijela, da bi se nastanio u svakoj osobi. Zato „prepoznati ga bijaše uskraćeno njihovim očima.“ U suprotnom, bilo bi paradoksalno da ga ne prepoznaju oni koji su s njim živjeli i pratili ga sve do smrti. Uskrsli nije u tijelu Isusa iz Nazareta, nego u obličju „stranca.“

Euharistija se potpuno odvija u dinamičkom ozračju znakova, koji u sebi nose jasnu poruku. Znakovi su ti preko kojih se otajstvo na neki način otvara očima vjernika. Zato vjera od nas traži, da pred euharistiju stanemo sa sviješću, kako se nalazimo pred samim Kristom. Upravo njegova prisutnost daje značenje koje daleko nadilazi puku simboliku. Euharistija je otajstvo prisutnosti, po kojemu se ostvaruje Isusovo obećanje, da će ostati s nama do svršetka svijeta.

Vjera je kadra podnositi i nesigurnosti i nejasnoće, jer se povjerava Onomu koji sve zna i sve umije. Evanđelje je put, život, a ne tek nauk. Vjera je sigurnost koja izrasla iz povjerenja, pa i onda kada je znanje nesigurno.